Poticanje osobne kreativnosti

Neki ljudi smatraju da je kreativnost osobina s kojom se rađamo, dok drugi vjeruju da se ona može naučiti vježbanjem i korištenjem tehnika.

Michael L. Ray, profesor kreativnosti na Stanfordu, kaže kako je kreativnost prisutna u svima nama.Vjeruje da ako osoba ne može izmamaiti svoju kreativnost to ne znači da ju ne posjeduje, već da je samo potisnuta zbog predrasuda.

 On navodi neke kvalitete kreativnosti a to su :

• intuicija
• volja
• veselje
• snaga i
• suosjećanje

Te kvalitete kreativnosti se mogu njegovati i stimulirati vjerovanjem u osobnu kreativnost, oslobađanjem od predrasuda, preciznim opažanjem i znatiželjnim pitanjima.

Jedan način kako postati kreativan je koncentrirati se, razmišljati odjednom samo o jednom problemu i pokušati osmisliti što više različitih načina za rješavanje određenog problema. Pri tome nije uopće bitno jesu li sva rješenja do kojih dolazimo praktična.

 Prvi korak sastoji se u generiranju što većeg broja ideja. Evaluacija svake ideje obavlja se kasnije. U procesu generiranja ideja, da bi one bile kreativne, treba uključiti i vlastitu podsvijest. Podsvijest se uključuje u proces donošenja odluka na način da se osoba potpuno opuštena prepusti vlastitim razmišljanjima. pri tome se ne treba obeshrabriti ako prva ideja niije revolucionarna. Nakon što se dosjetimo najboljeg rješenja treba ga implementirati. Implementacija je ujedno i natježi korak pri odlučivanju.

Proces i poticanje kreativnog mišljenja

           Kreativno mišljenje je sposobnost viđenja stvari u novom svijetlu i rješavanju problema na nov i neobičan način.
Proizvod kreativnog mišljenja mora biti:

• originalan
• prilagođen kontekstu
• usuglašen zahtjevima situacije

Sposobnost kreativnog mišljenja može se ponovo probuditi i razvijati tijekom života. Tijekom odrastanja istrenirani smo koristiti lijevu polutku mozga zaduženu za riječi, analizu, detalje,racionalno. Na taj način koristimo samo pola kapaciteta našeg mozga.

Potencijal desne polutke zadužen za maštu, cjelovitost, intuiciju i kreativnost ostaju slabo iskorištenih. 

Kreativnost je pomalo misteriozna, moguće ju je opisati, iskusiti je, diviti joj se, ali nikada ne i shvatiti zašto se pojavila baš kod određenih zaposlenika u to baš i to vrijeme.

Stvaralačka mašta je ono što razlikuje čovjeka od drugih bića. Čovjek može zamisliti neku novu situaciju i zatim je i ostvariti. 

Kreativno razmišljenje, ne tako davno je često bilo rezervirano za zaposlenike u istraživanju i razvoju. Danas se traži mnogo više od zaposlenika. što je posao značajniji, to je veća potreba za korištenjem tacit znjanja svih zaposlenika. Neki ljudi su prirodno talentirani za određene djelatnosti. To ne mora značiti da i oni menje talentirani ne mogu uz mnogo vježbanja postići značajne rezultate.

 Poznata je izjava T.A. Edisona: "95% znaja i 5 % talenta". 

Kreativan potencijal zaposlenika često je ograničen uvjerenjima :

• nisam kreativan
• ne znam kako biti kreativan
• ovdje nije dobro biti kreativan

Vjerovanje "Nisam kreativan" može se ukloniti razvijanjem pozitivnog vjerovanja u vlastitu nadarenost.

Vjerovanje "Ne znam kako biti kreativan" uklanja se oslobođenjem vlastitih razmišljanja od krutih obrazaca i ograničenje (rutina), te oslobađanjem mašte i promatranjem situacija na mnogo različitih načini.

Vjerovanje "Ovdje nije dobro biti kreativan " prevladava se ohrabrivanjem za obavljanje zadaća na posve drugačiji način.

Poticanje kreativnog mišljenja radom u skupini

            Grupno odlučivanje predstavlja odlučivanje u kojem odluke donose grupe ljudi strukturirane po različitim osnovama. Osnova za formuliranje grupe može biti vlasništvo, managerske funkcije, zajednički rad na nekom poslu i slično.
Grupnu odluku donosi veći broj pojedinaca koji zajednički rade na rješavanju određenog problema. Članove grupe povezuju zajednički interesi i moraju međusobno komunicirati, budući da dijele međusobne uloge u ostvarivanju zajedničkih ciljeva grupe. Veći broj sudionika u grupnom odlučivanju demokratizira odlučivanje, no čini ga znatno sporijim, a samim time i skupljim.
Uz brojne individualne tehnike postoji znatan broj metoda za poticanje kreativnog mišljenja koje se temelje na grupnom radu.

    Autor Srića navodi neke od najpoznatijih metoda za grupnu odluku (više pogledati u knjizi : Srića, Velimir, Kako postati pun ideja, menadžeri i kreativnost, Zg, 1997.) :

•                magična trgovina
•                oluja mozgova (brainstorming)
•                zapisivanje misli (brainwriting)
•                delfi metoda
•                sinektika

Kreativni pojedinac

Kreativnost je fenomen o kojem nema još uvijek jednostavnih i općih prihvatljivih definicija.
               Kreativnog pojedinca najčešće se opisuje kao individualna osoba koja je originalna, sposobna brzo proizvoditi "mnoge različite ideje" , u stanju je odijeliti i sadržaj neke korisne informacije, uporan je i predan pri rješavanju problema, sposoban da se ne opredijeljuje prerano dok još ne zna dovoljno, nezavisnog prosuđivanja, nesklon autoritetima, često zaigran i neozbiljan, sposoban relativizirati stvari u životu i obdaren neobičnom maštovitošću.
Jedan od osnovih kriterija kreativnosti je originalnost. Originalna su rješanja rijetka. U njima se komponente problemske situacije povezuju na neobičan način.
                Kreativni pojedinci osjećaju jaku sklonost prema problemima, prema svemu što je višeznačno, prema avanturi, neodređenosti i nedorečenosti. Njih prožima osjećaj ugode u problemskim situacijama, problem shvaćaju kao izazov, što je problem veći to je i izazov veći.
                Kreativne osobe posjeduju snažnu samomotiviranost, sposobnost da rade jače, duže i intenzivnije od drugih bez vanjske prisile. Kreativni mislilac je izrazito osjetljiv i nekonformist. Sklon je odbacivanju nametnutih i općeprihvaćenih mišljenja. Autonoman je i buntovan te obično odbacuje ssve oblike neslobode i odbija socijalne uloge koje su mu namijenjene.

Odlučivanje i kreativno mišljenje

Donošenje odluka je vještina, kao i svaka druga, koja se usavršava vremenom i samim iskustvom, jer svatko od od svakodnevno donosi odluke, i to na desetke njih.
poslovno odlučivanje zahtjeva više sistematičnosti nego odlučivanje u privatnom životu zato što ono obuhvaća veći broj ljudi, odnosno članova same organizacije. što je razina odlučivanja viša, to je i samo odlučivanje važnije jer se tiče većeg broja članova organizacije, pa pogrešna odluka može imati katastrofalne posljedice za organizaciju kao cjelinu.
Biti kreativan ne znači uvijek imati revolucionarne ideje. To jednostavno znači imati svjež i neprestan pristup donošenju odluka. pri tome treba imati na umu da se kreativnim managerima nazivaju oni koji ne samo da imaju nove ideje, već i potiču inovativnost i kreativnost podređenih. Upravo su manageri ti koji izgrađuju organizacijsku kulturu koja cijeni inovatinost i kreativnost, a zaposleni tu kulturu i managera kao njegovog predstavnika prepoznaju i sukladno tome i reagiraju.
Većina kreativnih ljudi posjeduju visoku sposobnost samoinicijative i aktivnog utjecaja na duhovni život i mentalne sposobnosti.
Manageri moraju svojim primjerom pokazati da se kreativnost u nekim poduzećima vrednuje. Zaposlenici procjenjuju nadređene po onome što rade a ne onome što govore.  Oni manageri koji kreativne ideje od strane podređenih svakodnevno ignoriraju ne dobivaju od strane zaposlenih ni jedan prijedlog za poboljšanje poslovanja. No, za razliku od njih, oni manageri koji potiču i nagrađuju kreativnost konstantno dobiju bolje i originalnije ideje od svojih zaposlenika.
Vještina kreativnog mišljenja vrlo su važna za svaku osobu. Njihova primjena u modernom menadžmentu ima presudnu ulogu.
Uspješni manageri osjećaju i znaju kada situacija zahtjeva donošenje odluka. Isto tako, uspješni manageri razvili su osjećaj za pravovremeno donošenje odluka. Oni znaju kvalitetno odlučivati.

Pojam i definiranje poslovnog odlučivanja

Odlučivanje je proces utvrđivanja i izabiranja načina rješavanja nekog problema u skladu sa ciljevima organizacije i u okolnostima u kojima ona djeluje.
Donošenjem odluka uvijek želimo postići neki cilj. U poslovnim sustavima to je najčešće ostvarenje većeg profita, što nižih troškova poslovanja, manje škarta u proizvodnji, zadovoljstvo zaposlenika i slično.

 Menadžeri su svakodnevno suočeni sa izborom pravih odluka čime su suočavaju sa četiri izazova a to su :

• složenost problemskih situacija
• potreba sve bržeg djelovanja
• neizvjesnost situacije odlučivanja
• različitost stilova odlučivanja

Pri donošenju odluka menadžeru su često vezane ruke. Iako odluke valjda donositi sve brže, zbog naraslih konkurentskih pritisaka, tehnoloških promjena, dinamičnih uvjeta poslovanja i zahtjevnih ljudskih očekivanja, to nije uvijek lako.

 Postoje objektivna ograničenja koja menadžeri moraju uzeti u obzir. Ona su ili obilježja samog poslovnog sustava ili pak okoline istog poslovnog sustava. 

Sve veće svjetsko tržište, slojevitost problemskih situacija, uplitanje kulturnih, vrijednosnih, moralnih, tehnološko-tehničkih ili političkih čimbenika te njihov utjecaj na menadžerske poslovne aktivnosti, čine odlučivanje vrlo zahtjevnim zadatkom za svakog menadžera pa tako i za one ponajbolje.

Pozdrav svima...